Suvremeni, ubrzani način života samo nas nekud tjera. Postajemo roboti svojih životnih navika, nastojeći pratiti trendove i biti u skladu s njima. Što nas tjera da ih pratimo? Bojimo se da ćemo, ako ne budemo u skladu s njima, biti izolirani, odbačeni, manje vrijedni.
Naravno, rekla bih da je to jedan od temeljnih problema suvremenog čovjeka, ta “utrka” za trendovima koje nam donosi i nameće suvremeno društvo i naša težnja da budemo dio toga, bez obzira koje vrijednosti oni zagovaraju.
Stres koji nam izaziva takav način života nekad postaje tako jak, a mi nesvjesno žrtve različitih oblika raznih ovisnosti. Najturbulentnije razdoblje za razvijanje nekih vrsta ovisnosti je adolescentno doba, jer osim radoznalosti, kroz potrebu doživljavanja novih iskustava, među mladim ljudima sve se više javlja osjećaj otuđenosti, nesigurnosti, te osjećaj da se ne mogu nositi s očekivanjima koja su pred njih stavljena. Osim alkohola i pušenja, koji su najdostupniji adolescentima, tu su i nove ovisnosti: patološko kockanje, video igrice, Internet itd.
Kroz te nove ovisnosti ulazi se u neki novi, virtualni svijet u kojem se često gubi osjećaj stvarnosti. Roditelji, koji su u stalnoj utrci s vremenom, nisu svjesni opasnosti koja se krije iza tih novih ovisnosti, jer dok dijete igra videoigrice, oni imaju vremena za neke druge “zanimacije”. Nerijetko i sami roditelji upadnu u mrežu različitih ovisnosti. Dobar primjer je kad mlada obitelj sjedne za stol u neki restoran, slastičarnicu ili slično, svaki član obitelji gleda u svoj mobitel, kao da nemaju o čemu razgovarati… Ima toliko stvari koje bi svaki član obitelji trebao podijeliti sa svojim bližnjima, međutim, svako je i dalje okrenut sebi i tu se gubi osjećaj pripadnosti, podrške, ispunjenosti, razumijevanja i ljubavi. Nedavno sam bila na koncertu jednog domaćeg izvođača koji tako prenosi svoju pjesmu da mu možeš osjetiti dušu. Međutim, stalno sam bila ometana u uživanju u glazbi od jednog bračnog para ispred sebe koji su stalno, svaki na svom mobitelu, snimali gotovo cijeli koncert. U tim trenucima kad smo se svi došli opuštati u uživati u glazbi, njima je najvažnije bilo zabilježiti koncert.
S kojom svrhom, izvođač nije neki« ljepotan« da bi kasnije uživali u njegovom liku, a pjesme možeš preslušavati svaki dan na youtube kanalu.
Dakle pitanje ostaje, koja je njihova potreba dolaska na koncert? Vjerojatno pokazati nekome da su bili dio toga, iako tamo nisu bili »doista prisutni«.
Gdje je nestao čovjek, gdje je nestala potreba za dijeljenjem trenutaka, gdje je nestala ljubav?
Kao svako živo biće na planetu, ovisni smo samim rođenjem o svojim roditeljima, prvenstveno o svojoj majci. Bez njene prisutnosti, ljubavi, brige i skrbi teško da možemo opstati, osim, nažalost, u nekim posebnim okolnostima kad skrb o nama mora preuzeti neko drugi.
O čemu najviše ovisimo od samih početaka svog postojanja, osim o onim temeljnim potreba za preživljavanjem (topli dom, hrana)?
Ona temeljna potreba svakog živog bića je potreba za ljubavi. Ovisnost o ljubavi je zdrava ljudska potreba i ako nam je ona na pravi način pružena, velika je vjerojatnost da ćemo postati zdravo ljudsko biće koje će tu ljubav znati na pravi način prenositi dalje.
Povezanost s roditeljima, bakama i djedovima, koji su nam daju svoju iskrenu ljubav i povjerenje, ostaje duboko utisnuta u nama kroz cijeli naš život.
Kroz takav zdrav odnos davanja i pružanja ljubavi i povjerenja postajemo cjelovito ljudsko biće, jer zdravi osjećaj pripadnosti kroz ljubav i davanje daje nam vjeru u sebe. Naša osnovna zadaća je tu ljubav prenijeti dalje, podijeliti je s ljudima koje ćemo kasnije privući u svoj život i koji ju zaslužuju.
Koja je druga strana priče?
Nedostatak ljubavi od samih naših početaka tjera nas da je cijelog života svjesno ili nesvjesno tražimo ispunjenje koje nam nedostaje. Kroz nezadovoljenje te temeljne životne potrebe, ako nismo jaka i samosvjesna osoba, postajemo ogorčena osoba prepuna negativnih vjerovanja o sebi, o drugim ljudima, životu, Bogu i sl. To je plodno tlo za razvoj neke vrste ovisnosti koja bi nam trebala osigurati bijeg od nekoga ili nečega, a u konačnici je to bijeg od samog sebe.
Često kad nekoga pokušamo odgovoriti od ovisnosti o npr. pušenju, nailazimo na rečenice poput. »pa što ako pušim, od nečeg se mora umrijeti«. Svaka trgovina čuva zalihe cigareta ili alkohola upravo na blagajni, tako da nikako ne zaboravimo svojoj prehrani i navikama dodati onaj zadnji »tač«. Naravno, trgovca nećemo gnjaviti ako smo na primjer zaboravili kupiti jabuke, bez njih se može…
Postavlja se pitanje potrebe ugroze vlastitog zdravlja kroz to auto destruktivno da ne kažem suicidno ponašanje.
Inače, HZJZ objavio je podatke da u Hrvatskoj od posljedica pušenja godišnje umire oko 14 000 tisuća ljudi što odgovara gradu veličine Makarske.
Koji je razlog tog auto destruktivnog ponašanja, bilo da se radi o pušenju, alkoholu, opijatima, nezdravoj prehrani i sl ?
Te ovisničke navike donose nam kratkotrajan osjećaj ugode i opuštanja, iako svjesni posljedica ne možemo se othrvati tim makar kratkotrajnim užicima koji nas na neko način ispunjavaju. Naše tijelo sve pamti, na žalost nekad je dovoljna samo jedna konzumacija neke sintetske droge da uzrokuje promjene na mozgu koja može izazvati ovisnost.
Naravno, nije svaka loša navika ovisnost. Postoje i kratkotrajne ovisnosti osobitu među adolescentima gdje se u želje za različitim iskustvima i izazovima, želji za zabavom i opuštanjem, te potrebe za prihvaćanjem, upuštaju u neka rizična ponašanja.
Kako se nositi sa svim izazovima u kojime pred nas stavlja suvremeni način života?
Postoje novi trendovi u načinu života koja nas mogu okrenuti prema novim zdravim navikama.
Svjedoci smo klimatskih promjena kao posljedice sve većeg zagađenja prirode. Postanimo dio novih trendova povratka prirodi, konzumirajmo zdravu organsku hranu u kojoj se prilikom uzgoja ne koriste pesticidi koji osiromašuju tlo i zagađuju okoliš i tako cijeli lanac od polja do stola pomaže u očuvanju okoliša i očuvanju našeg zdravlja.
Budimo pokretači i aktivni zagovornici očuvanja prirode u svom malom mikro svemiru.
Na sreću, sve više mladih ljudi se i okreće tim novim trendovima. Iako većina njih nije imala prevelike potrebe boriti se za neke osnovne potrebe kao što su se borile naše bake i djedovi (hrana i krov nad glavom), ali prijetnje koje postaju globalni problem: klimatske promjene i opasnosti koje one donose kroz potrese, poplave, zagađenja prisiljava ih da si postave jasno pitanje opstanka u budućnosti koja je pred njima.
Dostupnost informacija o zdravom načinu života i blagodatima koje ono sa sobom nosi, a istovremeno osigurava pravi put u očuvanju prirode, daje poticaj mladim osobama da se zdravo hrane, vježbaju, čuvaju svoj okoliš i svojim dobrim primjerom i poduzimanjem stvari u svojoj sredini mijenjaju stvari kao zalog opstanka i nade u svjetliju budućnost.
Hipokrat:
»Ljudska duša se razvija sve do smrti«
»Prirodna iscjeljujuća sila, u svakom je od nas najveća sila u ozdravljenju«
