Svjetska zdravstvena organizacija definira zdravlje kao “stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i nemoći. Ono je osnovno ljudsko pravo, a postizanje zdravlja najvažniji je svjetski društveni cilj”.
Kako zadržati stanje zdravlja, stanje u kojem smo u harmoniji unatoč brojnim čimbenicima koji na njega utječu?
Na naše zdravlje utječu nasljeđe, biološki čimbenici (dob, spol, konstitucija), okolišni, socijalni i ekonomski faktori, osobne i obiteljske prilike odnosno obiteljski odnosi, odgoj i obrazovanje, zanimanje, materijalna sigurnost, način života koji je često povezan sa »plemenskim naslijeđem« (prehrana, pušenje droga, alkohol, tjelesna aktivnost), mjesto življenja i rada koji nam na neki način nameće sustav vrijednosti, prehrambene navike, kao i okolišni utjecaji na zdravlje počevši od konzumacije vode, udisanja zraka, izloženost buci i sl.
Važan čimbenik koji utječe na zdravlje je i radno mjesto na kojemu provodimo veliki dio svoga životnog vijeka. Ono nosi niz rizika po zdravlje, od sjedilačkog načina rada te ozljeda na radu, izloženosti štetnim tvarima, povećanim naporima, kao i međuljudski odnosi koji određuju radnu atmosferu i mogu znatno utjecati na naše mentalno zdravlje.
Kako postići dobar balans u svemu tome? Da li bi Hipokrat imao rješenje i jednu mudrost da živi u ovo doba kaosa kada materijalno određuje sustave vrijednosti a tehnološki napredak vrtoglavo i sustavno uništava ovaj planet? Sigurno bi, jer osnovna životna pravila vrijede uvijek i bez obzira na sve trebamo znati balansirati u svom malom mikro svemiru te djelovati imajući u vidu temelje zdravog načina života kao što su uravnoteženost, umjerenost i raznolikost u svakom segmentu života.
Hipokrat kaže: »Tko želi ostati snažan, zdrav i mlad te si produljiti život, neka bude umjeren u svemu. Neka diše svjež zrak, neka njeguje i vježba tijelo. Neka čuva hladnu glavu i tople noge, a bolest neka liječi postom, a ne lijekovima.«
Isto tako Hipokrat ističe: »Sve što je prekomjerno protivi se prirodi« kao i »Neke od bolesti dolaze samo od načina života«.
Često i naš karakter nosi brojne rizike po naše tjelesno i mentalno zdravlje , pa je tako Hipokrat zaključio da karakteristike ličnost određuju četiri tjelesna soka: sluz, žuta žuč, crna žuč i krv. U organizmu imamo toplu krv, hladnu sluz, žutu žuč koja je suha i crnu žuč koja je mokra, pa je prema tim tjelesnim sokovima odredio karaktere ljudi.
Tako postoje četiri tipova ličnosti prema temperamentu: sangvinični, flegmatični, melankolični i kolerični ljudi.
Sangvinik je u duši iskren. vječito dijete, dopadljiv, brbljiv, s osjećajem za humor, pamti boje, fizički lijep za slušatelja, osjećajan i prostodušan, zanesen i izražajan, vedar i iskričav, znatiželjan, dobar na pozornici, široko otvorenih očiju, živi u sadašnjosti.
Flegmatik je suzdržana osoba, lagodan i opušten, smiren, hladnokrvan i pribran, strpljiv i uravnotežen, vodi dosljedan život, tih je i mudar, ljubazan, krije emocije, sretno pomiren sa životom, osoba za sve.
Melankolik je dubok i promišljen, analitičan, ozbiljan i odlučan, nadaren i kreativan, umjetničko i glazbeno nadaren, filozof i poeta, suosjećajan, samopožrtvovan, savjestan, idealista.
Kolerik je rođeni vođa, dinamičan, ne može bez promjena, mora ispraviti sve greške, jake volje i odlučan, ne obeshrabljuje se lako, nezavisan i sam sebi dovoljan, može sve.
Svako od nas naći će se većim dijelom u jednom od tipova karaktera (temperamenta), iako smatram da se naš karakter vremenom mijenja s obzirom na naučene životne lekcije, bilo dobre bilo loše, koje bi nas, ako smo u stanju uočiti smisao našeg postojanja kroz svakodnevne spoznaje, mogle dovesti do mudrosti.
Uzimajući u obzir sve čimbenike koje utječu na naš način života i na naše zdravlje, od vanjskih do onih karakternih, Hipokrat smatra da i sam pristup liječenju treba biti u skladu s tim. Liječnik bi trebao svakom pacijentu pristupiti individualno s obzirom na sve okolnosti života i u skladu s tim pristupiti liječenju otkrivajući okolnosti koje su dovele do bolesnog stanja i liječiti uzroke.
»Važnije je znati kakva vrsta čovjeka ima oboljenje, nego znati od kakve bolesti čovjek boluje.« kaže Hipokrat.
»Razjasniti prošlost, shvatiti današnje, predvidjeti buduće; to je liječnikova zadaća.« ističe ovaj veliki filozof.
»Gdje god se voli umjetnost liječenja, tu se u isto vrijeme voli i humanost« još je jedna od brojnih mudrosti Hipokrata.
Ima i jedna narodna izreka »Zdrav čovjek ima puno želja, a bolestan samo jednu…«.
Zato treba cijeniti sebe i svoje tijelo, njegovati zdrave navike, umjerenost, a uravnoteženost i raznolikost neka budu naše vodilje na tom putu, a priroda najveći saveznik u harmoniji našeg duha i tijela.
