Svi se sjećamo Dudeka i njegov odlazak, odnosno pokušaj odlaska na rad u Njemačku u jednoj od najboljih TV serija “Gruntovčani“, scenarista Mladen Kerstnera koja je na originalan način prikazivala život žitelja malog Gruntovca. Teško se živjelo onda, malo se imalo, a Katalenići su jedva spajali kraj s krajem. Iako teška srca, Regica i Dudek (Draš Katelenić …) odlučuju da glava obitelji (iako je Regica ta koja drži sva 4 kuta kuće…) ode na rad u Njemačku. I ukrcao se naš Drašek na vlak. U novom odijelu, sa malim koferom u ruci i za nešto prigristi, za put. Ipak, na prvom sljedećoj stranici, naš junak silazi sa vlaka. Jednostavno nije mogao ostaviti svoj zavičaj, svoj grunt, svoju Regicu, kravicu, svoje pajdaše ...
No, nisu svi bili kao Draš Katelenić. Veliki broj naših ljudi odlučio je potražiti sreću i bolji život u Njemačkoj, Irskoj, Čileu, Argentini, Kanadi, Australiji i tko zna gdje. Neki su uspjeli, neki ne, uvjeriti se da je tamo negdje “trava zelenija”. Tako je to u životu. Neki su ostali, neki se vratili. Uglavnom, Hrvata ima u cijelom svijetu.
Na temelju procjena hrvatskih diplomatskih misija i konzularnih ureda, hrvatskih katoličkih misija te popisa stanovništva, procjenjuje se da oko 3.200.000 hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka živi u državama širom svijeta.
Tako u Sjedinjenim Američkim Državama živi oko 1.200.000, u Njemačkoj oko 500.000, u Francuskoj oko 40.000, u Irskoj oko 20.000, Italiji oko 60.000, Kanadi oko 250.000, Brazilu oko 70.000, Argentini oko 250.000, Australiji oko 250.000 i Austriji oko 90.000 stanovnika hrvatskih korijena.
Ulaskom u EU, rastom životnog standarda u Hrvatskoj s jedne strane, te sveopćom krizom u sve nesigurnijem svijetu, rastom troškova života i u nekad “obećanim” zemljama, Hrvatska postaje sve zanimljivija stanovnicima zemalja sa nižim standardom. U europskim državama rastu troškovi najma stanova (o kupnji kuće ili stana da i ne govorimo).
U Irskoj je sve više beskućnika. Naime, više od 14.000 ljudi je bez krova nad glavom. Prosječna cijena kuće u Dublinu je viša od od 400.000 eura dok je cijena najma stanova u pravilu viša od 1.500,00 eura mjesečno. Isto tako, izuzetno su visoke cijene vrtića kao i jaslica u zemlji vila, vilenjaka i Svetog Patrika. Naime, prosječna cijena vrtića ili jaslica za jedno dijete iznosi oko 1.000,00 eura mjesečno. Skupa je hrana u restoranima. Cijene svih usluga općenito su vrlo visoke.
A Švicarska? Za vrijeme rata, devedesetih godina, obitelj jednog mog prijatelja je iz BIH otišla u Švicarsku. Tada, prije nekih tridesetak godina, životni standard u Švicarskoj i Hrvatskoj… Što reći? No, kako svaka medalja ima dvije strane, tako i život u Švicarskoj i nije baš neka bajka. Rad, rad i samo rad. Od jutra do večeri. A cijena vrtića, zubara, hrane u školi… Kupnja vlastitog stana ili kuće – znanstvena fantastika. A čovjek je radio kao account manager u najvećoj banci u Švicarskoj (Bank of Zurich). Sad ima svoju firmu i bori se za egzistenciju na zahtjevnom švicarskom tržištu.
Iako zelenila na prekrasnim planinama i brežuljcima Švicarske ima u izobilju, trava više nije puno zelenija od one u Hrvatskoj danas.
Još teža ekonomska situacija je u Velikoj Britaniji koja od brexita ne može doći k sebi (eto sad su van Unije pa su došli “k sebi”). Tzv. srednja klasa živi teško, funta nije nikad bila toliko slaba u odnosu na euro što znači da za prosječnog britanca život postaje sve skuplji.
Njemačka. Priča za sebe. Velika, moćna, godinama u potrazi za radnom snagom, sinonim “gasterbajterstva” za naše ljude. Sjećam se priča ljudi koji su otišli u Njemačku raditi. Najprije sami, pa su se sa obitelji preselili i počeli novi život. Djeca u vrtić, školu, oni na posao. Od jutra do mraka. Prije pedesetak godina, naši gastarbajteri su dolazili svojim kućama u Hrvatsku u odijelima, sa rabljenim Mercedesima i naravno, markama na računima i u džepovima. Neki su uspjeli, a neki su radili od jutra do sutra, spavali u barakama i “prodavali” priče kako je “sve super”. Sve više naših ljudi se vraća iz te iste Njemačke koja je danas sve samo ne “obećana zemlja”. Od porasta troškova života do sve većeg osjećaja nesigurnosti.
I dok se jedan dio hrvatskih državljana koji su otišli na rad u inozemstvo vraća u Hrvatsku, sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku vjerujući u bolju budućnost, za sebe i svoje obitelji. Na rad, ali i duži boravak, pa i ostanak u lijepoj našoj koja postaje dom za ljude iz Indije, Nepala i drugih država iz kojih ti ljudi dolaze.
I u Varaždin i varaždinski kraj dolazi sve veći broj stranih radnika u želji za boljim životom, za neki novi početak, za sebe i svoje obitelji.
Autor teksta: Budimir Šebečić
Datum objave: 26.srpnja 2025.
* Ovaj tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
