Na ulici, u automobilu na parkiralištu i u vožnji, u šetnji, što god radili, koliko godina imali, bez mobitela nikad i nigdje. Izgleda da većina ljudi može bez svega ali bez mobitela – to ne, ni u kom slučaju. Čak i u kafiću kad bi ljudi trebali razgovarati, oni u pravilu gledaju svaki u svoj mobitel. Kad kreću autom sa parkirališta, ljudi prvo uzimaju mobitel u ruke, tipkaju, šalju SMS-ove, gledaju društvene mreže. Ni sami nisu svjesni da su uhvaćeni u mrežu. I to neku “novokomponiranu”, da je tako nazovem “nedruštvenu” mrežu, onu u kojoj zaboravljaju komunicirati sa drugim ljudima (pa i sa samim sobom …). Ali zato je tu mobitel. I to ne bilo kakav. Pametni telefon. E da je riječ samo o telefonima. Sad imamo i pametne televizore, pametne satove a od nedavno i umjetnu inteligenciju.
Gdje je tu pamet i inteligencija? Nisam toliko pametan pa nemam odgovor na to pitanje. Zato sam odlučio svoj mobitel koristiti kao “običan” telefon, imam običan TV i klasičan analogni sat. Mislim da je to pametno. I uopće me ne zanima što umjetna inteligencija misli o tome što ja mislim.
