Sjećam se studiranja na FOI-u. Bilo je dosta studenata iz dalekih zemalja. Mubarak, student iz jedne siromašne, afričke države koja je u to vrijeme bila u jako teškom, poluratnom stanju, bio je super prihvaćen od svih studenata. Družili smo se, učili zajedno, pomagali mu da brže svlada hrvatski jezik. Na žalost, prije nego je uspio završiti studij, morao se vratiti kući. Kao student na tom varaždinskom fakultetu, zaista nisam primijetio bilo kakvu vrstu diskriminacije ili bilo kakvog neprihvatljivog ponašanja prema studentima koji su dolazili iz drugih gradova i drugih država. Naprotiv, bilo nam je zanimljivo družiti se s njima, čuti zanimljive stvari iz njihovog kraja, o njihovim običajima i sl.
Isto tako npr. na nogometnim utakmicama NK Varaždin, kao gledatelj nisam vidio da bi sa tribina bilo uvreda na račun nekog igrača ili trenera suparničke ekipe zbog nacionalne pripadnosti, boje kože i sl. Uostalom, u redovima igrača NK Varaždin su igrači iz Makedonije, Crne Gore, Mauritanije itd.
U Varaždinu je sve veći broj stranih radnica i radnika zaposlenih u restoranima, kafićima, pizzerijama, u komunalnim i drugim tvrtkama itd. Ti ljudi svakodnevno dijele radni prostor sa svojim kolegama na poslu, komuniciraju s njima. Rade zajedno na raznim poslovima na dobrobit svojih tvrtki. Bez obzira poslužuju li goste u restoranu, pripremaju jela u pizzerijama, dostavljaju naručenu hranu ili rade u proizvodnim pogonima. Dnevno zajedno provedu dosta vremena (najmanje 8 sati) te zbog toga neminovno razviju određeni međusobni odnos na osobnom nivou. U proizvodnim tvrtkama radnici obavljaju poslove bez neke velike potrebe za međusobnom komunikacijom dok za vrijeme pauze većina najvjerojatnije gleda u svoje mobitele, što je postala već uobičajena slika kuda god čovjek pogleda.
Zbog toga sam odlučio razgovarati sa ljudima koji rade u ugostiteljskom sektoru. Restoran & pizzerija je ipak dinamično radno mjesto gdje je potrebna stalna i intenzivna komunikacija između svih zaposlenika. Od kuhara, pomoćnog osoblja u kuhinji pa do osoba koje nabavljaju namirnice te konobarica i konobara.
Sa nekima od njih u jednom poznatom varaždinskom restoranu / pizzeriji razgovarao sam o njihovom odnosu sa stranim radnicima.
Troje djelatnika ovog restorana & pizzerije, Mario, Goran i Rosana, rado su pristali na kratku anketu o ovoj temi. Vlasnik pizzerije je napomenuo kako se dosta dvoumio da li bi zaposlio strane radnike ili ne. O tome je i razgovarao sa svojim radnicima koji su mu izrazili malu skeptičnost oko zapošljavanja stranih radnika. Ipak, vlasnik je kontaktirao agenciju za zapošljavanje stranih radnika te na posao primio radnika za rad u kuhinji (pizza majstora) te radnika za dostavu naručene hrane. U međuvremenu im je istekla radna dozvola te su se morali vratiti kući.
Svo troje radnika (konobari) su odgovorili da su razvili prijateljski odnos sa oba radnika te da smatraju kako se se odlično uklopili u radnu sredinu. Na pitanje na kojem jeziku komuniciraju sa svojim novim kolegama, stranim radnicima, odgovorili su na engleskom jeziku kojim se strani radnici dosta dobro služe. Također komuniciraju i na hrvatskom jeziku s obzirom da su strani radnici koji su radili s njima svakodnevno učili hrvatski jezik (i dosta dobro im ide…). Želio sam čuti kako su reagirali kad su stigli prvi strani radnici u tvrtku u kojoj rade. Svo troje radnika odgovorilo je da sa njihove strane nije bilo nikakvih predrasuda u svezi s tim da sa stranim radnicima provode radno vrijeme. Troje “domaćih” radnika pitao sam da li su imali volje i prilike pobliže upoznati strane radnike, njihove običaje, jezik, običaje i sl.. Odgovorili su potvrdno te da im je jako zanimljivo bilo razgovarati sa stranim radnicima o njihovim domicilnim državama, običajima i slično. Na moje pitanje da ocijene kako su se strani radnici snašli u restoranu odgovorili su da smatraju kako su se odlično snašli i vrlo brzo prilagodili te postali dio tima, da se trude oko posla i odnosa sa njima. Da li se druže sa svojim kolegama, stranim radnicima i izvan posla bilo je sljedeće pitanje. Na to pitanje također je svo troje djelatnika odgovorilo potvrdno, odnosno da se se i van radnog vremena ponekad družili sa svojim kolegama, stranim radnicima. Zanimalo me i koje osobine bi izdvojili kod svojih kolega, stranih radnika. Odgovorili su kako bi istaknuli marljivost, komunikativnost, kulturno ponašanje, iznimno poštenje u svakom pogledu te snalažljivost u poslu. Sad im je malo žao što su im istekle radne dozvole te se nadaju kako će se ti radnici vratiti na rad u njihov restoran.
Autor: Budimir Šebečić
Datum objave: 20. rujna 2025.
* Ovaj tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
