O Nepalu
Država iz koje dolazi veliki broj stranih radnika je Nepal. Ta azijska država poznata je i po činjenici da je Buddha rođen u njoj, u svetom mjestu Lumbini. Zemlja je to u kojoj se nalazi najviši vrh na svijetu – Mount Everest, nadmorske visine 8848 metara. Zanimljivo je da bilo i varaždinaca koji su sa najvišeg vrha Himalaje gledali svijet. Tako je Mario Rodeš, alpinist, gorski spašavatelj i trener skijanja, bio sudionik čak četiri himalajske ekspedicije što je i opisao u svojoj knjizi „Planine boje lila“.
Trebati istaknuti da je Nepal najstarija država u južnoj Aziji. Inače, u Nepalu živi osamdesetak etničkih skupina koje govore više od stotinu dijalekata što Nepalu daje obilježje multietničkog i više jezičnog društva.
U svijetu je ova država poznata i po dolini Kathmandua u kojoj su geolozi pronašli ostatke drevnih životinja (mamuta, krokodila, nilskih konja). U Nepalu se nalazi nacionalni park Chitwan u kojem obitava veliki broj životinja, među kojima i rijetke te ugrožene vrste kao što veličanstveni snježni leopard i azijski jednorogi nosorog. Tu živi i bengalski tigar – jedan od najvažnijih simbola divlje prirode Nepala. Od ostalih životinjskih vrsta koje žive u tom nacionalnom parku treba spomenuti kraljevsku kobru, pitona, crvenu pandu, varana te krokodile. Svojom veličinom, Chitwan park ima veliko značenje u očuvanju spomenutih životinja.
Nepalski radnici na Aquacityju
Varaždin i varaždinski kraj nemaju tako velike planine kao što je Himalaja ali Varaždin ima svoje more – Aquacity. Na plaži Aquacityja interesantno je bilo za vidjeti skupinu stranih radnika i radnica kako uživaju u blagodatima kasnog kolovoškog sunca. Naime, to je mjesto na koje varaždinci te ljudi iz okolnih mjesta dolaze na kupanje (jeftinije je od boravka na Jadranu …) Lijepo uređene plaže, čista voda i ugostiteljska ponuda čine ovo jezero idealnim mjestom za druženje i odmor.
Kada sam im prišao i predstavio se, bili su malo zbunjeni. Sa osmjehom na licima rado su pristali na razgovor. Želio sam “iz prve ruke” saznati kako su se snašli u Varažidnu i zašto su došli na rad u Varaždin i Hrvatsku, udaljenu tisućama kilometara od njihovog rodnog kraja. Grupa radnica i radnika iz Nepala za objed na pikniku imala je na meniju pečenu piletinu sa začinima, povrće i salatu. Radi se o ljudima koji su “trbuhom za kruhom” krenuli put Hrvatske i Varaždina.
Zanimljivo je bilo razgovarati s tim ljudima na engleskom jeziku. Hrvatski znaju malo (hvala, dobar dan, bok, kako ste i sl.) Pretežno rade u proizvodnim firmama u gradu Varaždinu te na poslovima u ugostiteljstvu, wellness centrima i sl. Inače, više od polovice plaće koju zarade šalju svojim obiteljima u Nepal dok preostali dio imaju za životne troškove. Kažu da je plaća u Nepalu nekoliko puta manja od one koju zarade u Hrvatskoj. Preračunato u eure iznosi oko 200,00 do 500,00 eura mjesečno, ovisno o vrsti posla.
Radnici s kojima sam razgovarao u pravilu žive u unajmljenih kućama u Varaždinu. Logično je to jer su cijene najma stanova u Varaždinu dosta visoke. A i “komocija” je veća u kućama nego u stanovima. Poslodavac je taj koji podmiruje troškove stanovanja.
Za sada imaju dobra iskustva što se tiče komunikacije sa svojim kolegama na poslu, dok se u slobodno vrijeme uglavnom međusobno druže. Nemaju puno kontakata sa domaćim ljudima izvan radnog mjesta, no imaju prijatelje sa posla s kojima se druže izvan posla u nekim prilikama (rođendani i sl.) Obavezan “rekvizit” koji svako od tih ljudi ima uz sebe je mobitel jer im je to jedina veza sa svojim obiteljima. Neki strani radnici ističu ljubaznost i prijateljski odnos kolega na poslu, čistoću grada Varaždina kao i zanimljive sadržaje koje nudi sam grad. Svi znaju za Špancirfest na čiji spomen je osmijeh koji ih karakterizira još veći. Što se tiče odnosa domicilnog stanovništva prema njima, ističu kako nisu imali nikakvih neugodnih situacija. Naprotiv, ističu ljubaznost i dobronamjernost ljudi s kojima dolaze u formalne i neformalne kontakte, bilo na radnom mjestu bilo u kupovini u trgovačkim centrima ili u šetnji gradom. Inače, smatraju da su Hrvatska te grad Varaždin na dobrom glasu u Nepalu među ljudima koje žele doći raditi ovdje. Što se tiče klime, kažu da im odgovara, da nema nekih velikih razlika od klime u njihovom kraju. Ističu i kako se u Varaždinu osjećaju sigurno i dobro prihvaćeni od lokalnog stanovništva. Planiraju raditi ovdje 3 do 5 godina. Neki radnici, razočarani ekonomskom situacijom i političarima u Nepalu, razmišljaju o stalnom boravku sa svojim obiteljima u Hrvatskoj odnosno u Varaždinu. Neki od radnika bi željeli imati svoju tvrtku i baviti se trgovinom ili informatikom. U Varaždinu (kažu Faraždinu …) im se najviše sviđa činjenica da im je sve što trebaju obaviti dostupno biciklom. Od trgovina u kojima kupuju “špeceraj” do eto – “varaždinskog mora” gdje se, zajedno sa svojim novim sugrađanima, odmaraju i zabavljaju.
O Filipinima
Jedna od najvećih otočnih država na svijetu, Filipini, država je koja u svom sastavu ima čak 7641 otoka. Oko 2000 otoka je naseljeno. I sa tih predivnih otoka dolaze radnici na rad u naš Varaždin.
Službeni jezici su filipinski i engleski uz oko 170 različitih dijalekata. Kao katolici, Filipinci Božić počinju slaviti već u rujnu. Što se tiče hrane, osnovna namirnica na Filipinima je riža. Filipinci su poznati i po opuštenom stavu prema vremenu (u tome smo si dosta slični …) Čak postoji i izraz “filipinsko vrijeme” koji označava tamošnju sklonost kašnjenju. “Laganini” je način njihovog razmišljanja i životni stil. Zanimljivo je da je na Filipinima pet od deset najvećih šoping centara na svijetu.
Radnice sa Filipina u shopping centru
S obzirom na to, logično je da su moje sugovornice bile upravo u jednom shopping centru u Varaždinu. Naime, četiri simpatične Filipinke: Alona, Kim, Monica i Cristina su sa zadovoljstvom pristale na intrervju za Klopoteca. Kažu kako su zadovoljne životom u Varaždinu. Rade u jednoj proizvodnoj firmi za plaću od 1.000,00 eura što je, prema njihovi riječima, dvostruko veća plaća od prosječne plaće na Filipinima. Žive zajedno u iznajmljenom stanu tako da dijele troškove najma. Mjesečno šalju svojim obiteljima dio svoje plaće. Što se tiče meteorologije, kažu da je klima ovdje slična kao i u njihovoj zemlji, osim što Filipini često budu na udaru tajfuna a i jaki potresi su česti. Zadovoljne su atmosferom na poslu te ističu kako su svi prema njima ljubazni te da do sada nisu imali nikakvih neugodnih iskustava. Na meniju im je najčešće riža te povrće u voku. Što se tiče “domaće” hrane, najviše se vole počastiti velikim hamburgerom. Željeli bi ostati živjeti i raditi u Varaždinu. Često su u shopping centrima. Kao kršćanke, slave i obilježavaju sve blagdane kao i domicilno stanovništvo. Mobiteli su im stalno u rukama a najviše vole raditi selfije. Za potrebe ovog intervjua rado su pristale na zajedničku fotografiju (za razliku od Nepalaca sa “varaždinskog mora” …). Nakon razgovara, nasmiješene i dobre volje, nastavile su svoju šetnju trgovinama shoping centra.
Autor: Budimir Šebečić
Datum objave: 03. studeni 2025.
* Ovaj tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
