“Šapat duše” u HNK u Varaždinu, ove nedjelje u 11,00 sati

Devetogodišnji dječak Idris, glavno lice ove priče o ljudskosti, posjeduje moć koja je većini odraslih postala nedohvatljiva. Mali Idris izvlači i povezuje sve te izgubljene sudbine koje vidi oko sebe u zajedništvo, te malo pomalo iz točaka boli i rasapa izlazi na svjetlo dana potisnuta nutrina i životnost koje su se ti ljudi morali odreći. Dječjom otpornošću i intuicijom preokreće plan koji nikad nije ni imao namjeru da čovjeku pruži sreću, odbijajući da takvom mjestu preda svu egzistenciju ljudskosti otkrivajući nadu koja je veća od problema.
Šapat duše je priča o ljudima koji su preko noći izgubili svoju suštinu, zakopali ju duboko u središte sebe i na nju zaboravili, o ljudima kojima je oduzeto ono po čemu su oni baš oni i nitko drugi. O ljudima koju su postali ime i broj. Ovo je priča o ljudima čiju su svrhu uništile bombe, maslinasto zeleni zrakoplovi, olovan fijuk metka posred plavetnog neba, kalašnjikov usred dnevnog boravka, metalan miris krvi u spavaćoj sobi i prašina. Predstava Šapat duše je priča o ljudima koju su morali napustit sebe i postati Nitko – nevažan podatak na papiru.
U isto vrijeme ovo je i priča o Idrisu, malom dječaku s voljom bagera, dovoljno snažnom da raskopa ono što je netko zakopao duboko u središte sebe, da vrati suštinu svakom biću koje je bilo primorano da postane nitko i da nađe slobodu čak i na mjestu gdje ograde rastu iz blata, gdje se prašina jede za doručak i ljudi su nitko. Ime i broj.
Ova predstava priča o onima kojima nije dopušteno imati svoju egzistenciju, sjećanje i povijest. Za njih nije predviđeno da imaju povijest i budućnost. Ti čjudi nemaju ni sadašnjost zbog vlastitog straha da ikakvo priznanje sadašnjosti ne potkopa njihovo pravo na povratak ili potragu za pripadanjem. U svijetu koji sve mjeri brojevima, rezultatima, uspjehom, oni ne postoje. Njihova se povijest iskazuje kao nasilje, patnja i poniženje nepostojanja.
“Šapat duše”, autorski je projekt Tamare Kučinović koji reflektira ključni pojam današnjice – nejednakost, koji je doveden do apsurdnog stupnja, stanja nepostojanja. Magijom kazališnog izražavanja, lutke ogoljene do elementarnih kontura i volumena, artikuliraju stanje ljudskosti i potragu za mogućnošću čovjeka da se barem dijelom približi samom sebi u uvjetima koji su nezamislivo neljudski i nesigurni.