Hrana je temeljno gorivo našeg tijela. Ona se apsorbira u našem tijelu i tako ga gradi, obnavlja, daje energiju i održava na životu.
Iako se kroz cijelu povijest ljudskog roda ističe spoznaja da o hrani koju jedemo ovisi naše zdravlje, čini se, da u pogledu prehrane, povijest nije učiteljica života.
Sve što pojedemo naše tijelo apsorbira u nekom obliku. Dobri nutrijenti iz hrane grade naše tjelo, obnavljaju ga, opskrbljuje potrebnom energijom dok nezdrava, prerađena hrana prepuna aditiva truje naše tijelo, uništava naše stanice i u konačnici dovodi do bolesti. O tome što ćemo unijeti u naše tijelo ovisi da li će naše tijelo biti »hram zdravlja« ili »deponija otpada«.
U današnje vrijeme dostupnosti informacija “jednim klikom”, nebriga za vlastito zdravlje i neinformiranost o utjecaju hrane na zdravlje koja je temelj očuvanja naše homeostaze, govori o nama samima.
Često smo svog vlastitog tijela i dok smo zdravi, puni smo samopouzdanja i “lupamo se u prsa”, pogotovo muška populacija ističe kako:»nema ptice do prasice«, a u konačnici takvim pristupom »postajemo ono što jedemo«. Ne rijetko završimo pod nekim nožem na operacijskom stolu.
Ovo zvuči pomalo brutalno, ali kao nutricionistica, suočena sa činjenicom da gotovo nema zdravog hrvata, a također i činjenicom da kad se razbolimo jeli bi i travu samo da ozdravimo, postavlja se pitanje zašto se čovjek uopće dovede u to stanje i zašto postaje neprijatelj samoga sebe.
Na sreću, u zadnje vrijeme čujemo iz medija da je i sustav zdravstva počeo mijenjati svoj pristup liječenju, pa su konačno i u tom sustavu shvatili da nisu samo preventivni pregledi ono čime se trebaju baviti, te da se treba vratiti Hipokratu i njegovim osnovnim postavkama. »NEKA HRANA BUDE TVOJ LIJEK…«
Često pitam ljude koji mi se obrate za savjet o prehrani, da li su dobili preporuke od liječnika o načinu prehrane, tjelesnoj aktivnosti sl. prije nego im je isti odlučio prepisati cijelo životni lijek poput lijekova za tlak, razrjeđivanje krvi, regulatora kolesterola i sl. Na žalost, odgovor je u većini slučajeva negativan.
Možda činjenica da je zdravstvo sve više “zatrpano” bolesnim ljudima, a i porazna činjenica da je sve više pacijenata mlađe populacije, otvori spoznaje novog, temeljitijeg pristupa liječenju i osviještenosti kao i edukacije liječničke struke o zdravom načinu prehrane i svakodnevnoj tjelesnoj aktivnosti.
Uspjesi na tom polju svakako ne bi pogodovali farmaceutskoj industriji, jer baviti se načinom života pacijenta nije važan dio medicinskog obrazovanja i prakse, budući da sustav funkcionira tako da nagrađuje prepisivanje lijekova, a ne uspjeh liječenja. Ipak živimo u nadi da će ona istinska ljudska briga za čovjeka u konačnici nadvladati.
Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), opasni učinci visokog krvnog tlaka vodeći je uzrok invaliditeta i smrti u svijetu. Prevencijom i pravilnim liječenjem moglo bi se spriječiti 76 milijuna smrti do 2025.g.
Po preporuci WHO, preventivne mjere uključuju zdravu prehranu, održavanje tjelesne težine, izbjegavanje alkohola i duhanskih proizvoda te redovito vježbanje.
Najveća pošast suvremenog čovjeka kad je u pitanju zdravlje je prerađena hrana. To su namirnice koje se obrađuju pakiranjem, prešanjem, drobljenjem, kondenziranjem, zamrzavanjem, pasteriziranjem i sl, a dodaju im se aditivi, umjetne boje i pojačivači okusa.
Razvojem industrijalizacije i masovnom proizvodnjom poljoprivrednih kultura, da bi se došlo do što većeg prinosa, koriste se razni pesticidi i fungicidi koji osim što truju posađenu kulturu, vremenom sve više osiromašuju tlo na kojem se sade. Nastavak tretiranja događa se prilikom skladištenja, a završno trovanje odvija se prilikom prerade proizvoda. Jedan primjer je pšenica koja se tretira pesticidima na polju, zatim u silosima, a daljnom preradom, da bi se dobilo »fino« bijelo brašno, oduzme joj se sve ono nutritivno vrijedno, a to je ovojnica i jezgra u kojem se nalaze vrijedni minerali od fosfora, kalija, kalcija, magnezija silicija, željeza, vitamina B skupine i vitamin E i K. U tako ogoljelom zrnu pšenice ostaju samo gluten i škrob te »prazne kalorije« i aditivi.
Danas sve više ljudi imaju intoleranciju na gluten, probleme sa pobavom. Zašto je tome tako?
Gluten je u žitarici uslijed tretiranja postao ljepenka koju naše tijelu gotovo da ne može probaviti. Stalna borba imunološkog sustava koji gluten prepoznaje kao patogenu tvar uzrokuje upalne procese u probavnom traktu i upalu crijevnih resica i u konačnici dovodi do autoimunih bolesti, budući da je u našim crijevima pohranjeno najviše imuno stanica.
U procesuiranoj hrani dozvoljeno je koristiti oko tristo aditiva, a u ekološkoj proizvodnji svega pedesetak. Također organska bio hrana ne smije sadržavati bojila, pojačivače okusa, umjetne arome i većinu konzervansa. Dakle, imamo alternativu u korist zdravlja.
Svrha aditiva je da se produži trajnost namirnica, uspori kvarenje, spriječi gubitak boje te oksidacija, međutim, dodavanjem pojačivača okusa stvara se ovisnost kod potrošača.
Sve veća ponuda procesuirane i gotove hrane omogućuje nam jednostavniju pripremu hrane i štedi nam vrijeme i na taj način mijenja naše prehrambene navike.
Zašto bi doma sjeckali razno povrće i gubili vrijeme na pripremu domaće povrtne juhe kad postoji juha u vrećici i gotova je za 5 minuta. Ista priča je i konzerviranim mesom, povrćem, raznim smrznutim gotovim jelima.
Sve većom upotrebom procesuirane hrane trujemo svoje tijelo kemijskim supstancama koje se dodaju u hranu, a i sama procesuirana hrana je siromašna nutrijentima a bogata zasićenim masnim kiselinama, trans mastima, solju i šećerima što narušava naše zdravlje od malih nogu.
Raznim slatkišima za djecu se dodaju prehrambene boje i arome kako bi izgledala zanimljivija i privlačnija, a koja često imaju i karcerogena svojstva, pa se mnogi takvi proizvodi često povlače sa tržišta.
Neki prehrambeni aditivi mogu imati učinak na živčane stanice i mogu izazvati hiperaktivnost i manjak koncentracije kod djece.
Tako su neka bojila poput briljantno plave boje E133 te kinolin žute E104 zabranjene u nekim europskim zemljama, Australiji i SAD-u.
Najgore kombinacije prehrambenih aditiva koji su osobito opasni za djecu, a nalaze se u slatkišima i grickalicama, su aspartam E951, natrijev glutaminat i gore navedene boje E133 i E104.
Najopasniji aditivi su E621, E626- E635, MSG (pojačivać okusa sastavljen od natrija i glutaminske kiseline). Ti pojačivači mogu izazvati lupanje srca, bol u prsima, mučnine, vrtoglavice, odumiranje živčanih stanica i oštećenje mozga.
U našoj zemlji Ministarstvo zdravstva donosi Pravilnik o prehrambenim aditivima sukladno propisima Europske unije. Naravno, ti propisi se stalno mijenjaju, jer nova istaživanja donose i nove spoznaje o štetnosti određenih aditiva.
Koje je rješenje da bih sačuvali svoje zdravlje i zdravlje svojih najmilijih?
Jedimo što manje prerađene hrane, što više cjelovitih žitarica, orašastih plodova i mahunarki iz ekološke proizvodnje. Ako imamo mogućnosti uzgajajmo svoje voće i povrće ili ih kupujmo kod kumica na placu.
I ono najvažnije: kuhajmo doma. Otkrijmo ljepotu i višu svrhu pripremajući zdrave obroke svojoj obitelji. Onim tvrdokornim članovima obitelji koji se protive šarenom izgledu na tanjuru korak po korak mijenjajmo navike za opće dobro, jer »ZDRAV ČOVJEK IMA TISUĆU ŽELJA, A BOLESTAN SAMO JEDNU«.
